[INTERVJU] Mića Luković, Ice Cream Man: “Umetnik ne sme da podlegne uticaju uzora”
01.09.2016.
U petak, 02. septembra od 20 časova na Platou Milana Mladenovića ispred Doma omladine Beograda koncert će održati Mića Luković, koji kao „one man band“ nastupa pod umetničkim imenom Ice Cream Man. Naštimovan prema sopstvenim standardima, svojom svirkom parira bilo kojem velikom i bučnom bendu. Osim vokala, on svira gitaru, harmoniku, perkusije: bas bubanj, stomp box i hi hat, a donosi nam stari zvuk delta bluza, ogoljen na potpuno moderan način i sveden na svoje osnove.
Kako je došlo do odluke da se iz sastava Long Noses oprobate kao „one man band“?
Mića Luković: Jednostavno, bend Long Noses nije ispunjavao moja očekivanja. Za svojih 7 godina postojanja, Long Noses je snimio jedan album “Too Long To Suck” koji i nije predstavio bend u najboljem svetlu. Slabo je bilo sredstava da se to usnimi kako treba. Nadao sam se da ćemo to ispraviti drugim albumom, ali se sve svelo na čekanje, iz čega je opet proistekla moja potreba da se bavim muzikom na malo drugačiji način.
Zašto Ice Cream Man?
Mića Luković: Po numeri Tom Waits-a.
Nedavno ste objavili prvi solo album „Soul’s Walk“ – recite nam nešto više o tome kako je protekao rad na njemu. Kakvi su Vaši dosadašnji utisci, kao i reakcije publike?
Mića Luković: Album Souls` Walk je urađen u rekordno kratkom vremenskom periodu, a to je verovatno proisteklo iz moje potrebe da osetim da radim nešto po pitanju muzike. Do sada sam zadovoljan pozitivnim reakcijama na sam album, ali mislim da će on tek dopreti do ušiju publike. U svom stvaralaštvu imao sam i pomoć prijatelja, najviše oko tekstova. To su Aleksandar Stojšić i Miloš Ristivojević. Na albumu se pojavljuju i gosti na dve numere – vokal Hana Vučićević, violina – Srđan Stojanović, i klavir – Boris Eftovski.
Donosite nam zvuk delta bluza sveden na kombinaciju sirovog bluza i starinskog folka – koji uzori su uticali na Vaše stvaralaštvo?
Mića Luković: Pa, ne znam, ja slušam baš mnogo muzike. Po mom mišljenju, da bi umetnik izvukao iz sebe nešto drugačije, on ne sme da podlegne previše pod uticaj tih tzv. uzora. Mogu pokušati da izdvojim nekoliko: Mississippie John Hurt, Robert Johnson, Townes Van Zandt, Bob Dylan, Tony Joe White…
Kakvo je Vaše mišljenje o bluz sceni u Srbiji?
Mića Luković: Mislim da naši bendovi sasvim pristojno prilaze bluz muzici, mada su više fokusirani ka obradama, nego autorskom radu. Što se tiče bluz scene u Srbiji u igri su bendovi koji su tu bili još u doba Juge, a ima i bendova novijih generacija. Čini mi se da je ranijih godina bilo mnogo više bluz dešavanja, nego sada. Možda je zatišje pred buru u pitanju, videćemo.
Prvi put nastupate na popularnoj letnjoj sceni Doma omladine Beograda u okviru serijala Koncerata na Zidiću, kakav repertoar pripremate za publiku?
Mića Luković: Što se tiče repertoara, izvešću numere sa svog prvog albuma, neke nove pesme, kao i nekoliko covera u koje spadaju pesme od J.J Cale-a, Johnny Cash-a, John Lee Hooker-a, Doc Watson-a, Mississippi John Hurt-a…
Kakvi su Vaši dalji profesionalni planovi? Gde će publika moći da Vas čuje?
Mića Luković: Što se tiče planova vezanih za koncerte, koncertna sezona tek počinje. Otvaramo je ovom svirkom u petak, a Rock Svirke kao i uvek spremaju bogatu koncertnu jesen o čemu će tek biti reci na fejsbuk stranama IceCreamMan i Rock Svirke. Kao i na sajtovima www.icecreamblues.com i www.rocksvirke.com. Pozivam sve da nas prate!