Tribina: POLITIČKA SAPUNICA – SAPUNSKA POLITIKA

Ciklus: TV SERIJE I SERIJALI
Govori: mr Aleksandra Milovanović, dipl. montažerka i doktorantkinja FDU//Gošća na predavanju: prof. dr Nevena Daković
Predavanje Aleksandre Milovanović kao gosta/predavača u prošlogodišnjem ciklusu POP KULTURA izazvalo je veliku pažnju i dugu debatu, kao i inicijativu da ovoj temi posvetimo čitav ciklus.

Drugo predavanje u okviru ovog ciklusa biće na temu „Politička sapunica – Sapunska politika“.

Najpre filmovi, a potom i televizijske serije o političkom životu Amerike, koji se prelama kroz fokus Bele kuće i Vašingtona, oduvek su bile jasan spoj melodrame, romanse i političke drame. U televizijskim serijama najčešće postoje dve osnovne linije priče (romanse i akcije) koje se prepliću. Zaplet u televizijskim serijama oscilira između linija zapleta u pojedinačnim epizodama (episodic plotlines) i onih koje se razvijaju u velikom broju epizoda i sadrže dramu međusobnih odnosa koja se nastavlja iz epizode u epizodu (multiepisode arcs and ongoing relationship dramas). Linije zapleta koje sadrže prijateljske, poslovne, političke, ljubavne i druge veze (relationship stories) prenose se iz epizode u epizodu, dok linije zapleta koje sadrže aktivnosti na poslu (work stories), medicinske, advokatske, policijske i druge drame, počinju i završavaju u istoj epizodi. To su linije zapleta koje su vezane za priče nedeljnog pacijenta/slučaja/zlikovca/monstruma (patient/case/villain/monster-of-the-week stories).

Istovremeno, od Kapre (Frank Capra) do Spilberga (Steven Spielberg), od Zapadnog krila (The West Wing, 1999–2006) do Skandala (Scandal, 2012),  narativi su se, nadasve, razvijali laminacijom dva temeljna reprezentacijska mita. Prvog, mita o JFK-ju, koji reprezentuje zlatno doba optimističke Amerike, i drugog, mita o Niksonu, koji reprezentuje korupciju, sumnju i poljuljanu veru u moć i poziciju Amerike. Zbog formata dugog emitovanja (priča se u televizijskim serijama u dužem periodu razvija kroz veliki broj epizoda) TV serije bolje od filmova mogu narativno da asimiluju i komentarišu real politiku. Ova narativna strategija prepoznatljiva je u serijama Zapadno krilo, Momci sa Medisona (Mad Men, 2007), Dobra žena (The Good Wife, 2010), Rubikon (Rubicon, 2010), Gazda (Boss, 2011), Domovina (Homeland, 2011), Skandal, Političke životinje (Political Animals, 2012), Kuća od karata (House of Cards, 2013), itd. U vreme kada je serija 24 (24, 2001–2010) počela da se emituje, u Americi je pokrenuta borba protiv terorizma posle rušenja kula Blizanaca (Tween Towers). Iz nedelje u nedelju u seriji 24 vođena je borba protiv terorista, što je odgovaralo i istrazi u političkoj realnosti. Takođe, kroz televizijske serije može se proveriti i ispisati naslućena budućnost, kao kada se serija West Wing završila izborom prvog latinoameričkog predsednika, a neposredno zatim je Barak Obama došao na vlast kao prvi predsednik Afroamerikanac. Konačno, imagologija serija koje se odvijaju u Vašingtonu (u manjoj meri u ostalim američkim gradovima) dobar je primer geopolitičke estetike Frederika Džejmsona koja postaje kolektivna spoznaja milionskog auditorijuma.

 
Aleksandra Milovanović diplomirala je na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu, odsek za Filmsku i televizijsku montažu, i magistrirala na temu Filmski prostor van kadra i recepcija filma: teorijski model. Trenutno, na istom fakultetu, završava doktorat na temu Modeli naracije u žanru: filmski žanrovi i žanrovi televizijskih serija. Nedavno je objavila knjigu Imaginarno polje filmske slike, čitanje i interpretacija i radi na knjizi Odgovornost umetnika prema temi u dokumentarnom filmu. Članica je Evropske mreže za studije filma i medija (NECS).  Na njihovoj radionici u Beogradu 2011. godine učestvovala je sa radom Genre-hybridization and Cross-media Narratives. Montirala je dokumentarne filmove Otmica (Ivan Markov, 2003), Srbija u kontejneru (Janko Baljak, 2004), Paulin dvor (Marko Mamuzić, 2004), Vukovar, poslednji rez (Janko Baljak, 2006), Dosije Osijek (Goran Kovačić, 2006), Milutin Milanković, putnik kroz vasionu i vekove (Dušan Vuleković, 2007), Cinema Komunisto (Mila Turajlić, 2011); dokumentarne serije Ko je ubio Antu Markovića (10 epizoda, 2004), Sav taj folk (8 epizoda, 2005), Paranormalna Srbija (3 epizode, 2009); dokumentarno-istraživačke serijale Insajder (Službena tajna, Državna (zlo)upotreba, (Ne)moć države, Prevara veka, Kupoprodaja zdravlja). Film Cinema Komunisto, učestvovao je na brojnim filmskim festivalima, kao što su IDFA, Tribeca Film Festival, Chicago International Film Festival, i do sada je osvojio 14 nagrada, među kojima Gold Hugo Award i FOCAL International Award za kreativnu upotrebu arhivskog materijala. Trenutno radi kao majstor montaže na RTV B92 i kao saradnik u nastavi na predmetima Istorija filma i Teorija filma na Fakultetu dramskih umetnosti.

Komentari