PANEL DISKUSIJA: Sužavanje prostora za kritičko mišljenje i delovanje

Organizacija: Institut za filozofiju i društvenu teoriju u saradnji sa Mrežom akademske solidarnosti i angažovanosti .

Učesnici: Judith Butler, Univerzitet Berkli, Kalifornija; Ivan Vejvoda, Institut za humanističke studije, Beč; Athena Athanasiou, Univerzitet Panteion, Atina; Sanja Bojanić, Centar za napredne sudije jugoistočne Evrope, Univerzitet u Rijeci; Adriana Zaharijević, Institut za filozofiju i društvenu teoriju, Univerzitet u Beogradu.

Panel diskusija “Sužavanje prostora za kritičko mišljenje i delovanje” ima za cilj da otvori pitanja autonomije i slobode mišljenja, sa fokusom na univerzitetu koji bi trebalo da bude kolevka društvene kritike. Svedoci smo da se sve češće zahtevi za slobodom izražavanja, više demokratije i više pravde cenzurišu i tumače kao pozivi na pobunu. Podrška promenama interpretira se kao glas zloglasne elite koja ne razume ili podriva stremljenja „običnog“ čoveka. Ovakva cenzura nije samo specijalitet naših društava. Profesionalne medije gde se oglašavaju pobornici kritičkog mišljenja, Tramp čak otvoreno i naziva neprijateljima naroda.

Kada država ne štiti ni autonomiju ni slobodu mišljenja, kada bezuslovna poslušnost postaje princip državne ustrojenosti, onda univerzitet mora postati to mesto, svetionik i tvrđava unutar same države koje štiti i slobodu mišljenja i pravo na kritiku. U suprotnom, mišljenje postaje opasno. Cenzura je u biti nasilna, jer posledice cenzure – o čemu govore brojni slučajevi iz različitih delova sveta – mogu biti pretnje nasiljem ili stvarno nasilje, nadzor, cenzurisanje publikacija, simulirana suđenja, difamacije, izbacivanje s radnog mesta, proterivanje iz zemlje i na kraju, čak i smrt.
Kako da objasnimo činjenicu da se prostor za javni govor širi, jer je sve više platformi i mogućnosti za komunikaciju, a da se istovremeno sužava prostor za kritičko mišljenje? Da li ga ta kakofonija u stvari guši? Da li gušenju kritičkog mišljenja doprinosi narastajući populizam koji u kritici prepoznaje „truli elitizam“ u suštini uvek neprijateljski prema „narodu“? Koji su prostori za kritički angažman na Zapadu koji rastače desni populizam? Kako identifikovati te prostore u istočnoj Evropi gde su autoritarni desni populisti uspeli da uruše institucije i suze prostor za delovanje u ionako slabim društvima? Da li je deliberativno urušavanje autoriteta znanja nepovratno otvorilo vrata za pad univerziteta kao institucije koja proizvodi kritičko mišljenje? Kako univerziteti odolevaju cenzuri i šta činiti kada pritisci postanu neizdrživi?

Komentari