Izložba Zlatka Vićentijevića “AUTOBOBUS – VEŽBAONICA REČI”

NA PUTU BEZ KRAJA KROZ “STILSKE VEŽBE” REMONA KENOA
Sadržaj izložbe obuhvata omnibus od devet kratkih filmova inspirisanih pričama iz zbirke “Stilske vežbe” Remona Kenoa u prevodu Danila Kiša, slike, crteže i printove u kontekstu variranja jedne osnove.

“Mi smo navikli da o nedogledu mislimo linearno, kao o nizu prirodnih brojeva. Ali, ako je iz jedne tačke Bahovog muzičkog niza Remon Keno otvorio literalni niz, i ako se iz jedne priče “Stilskih vežbi” ovde otvorio nov, filmski niz, tada “infnitum” nije tako linearan, već se razgranava kao lipa koja pritom i miriše kad procveta. Tada su “Stilske vežbe” inspiracija za nove i nove oblike i ideju da je “ad infnitum” nedogled interakcija i složeniji princip nego što možemo da zamislimo. Utoliko i čar “Stilskih vežbi” postaje još lepša, jer objedinjuje i varijacije koje idu do granica apsurda na kojima se tek poneki trag osnovne fabule može nazreti, i varijacije koje zadržavaju svu njenu jasnoću i prepoznatljivost.”  (Zlatko Vićentijević)
 
U programu pod nazivom Varijante jedne jabuke predviđenom da se održi u toku trajanja izložbe autor i specijalni gosti, Gordana Tatić, Đorđe Odanović, Miroslav Simonović i Vladimir Racković, predstaviće primere varijacija teme kroz više oblasti – istorija umetnosti, muzika, režija, fotografija, i šire.
 
Tačan datum održavanja programa  “Varijante jedne jabuke“ biće naknadno objavljen!
 
 
Zlatko Vićentijević, pored slikarstva više od deceniju aktivno se bavi i kratkom filmskom formom koja je često osnova njegovih postavki. Priredio je do sad preko dvadeset pet samostalnih izložbi. Njegovi ranije izlagani filmski radovi su “Tango”, “Omaž Men Reju”, “Plej forever”, “Moje male simfonijete”, “Jabuka na sto načina” i drugo… ( galerija Zvono, Galerija 73, UK Parobrod, Prodajna galerija Beograd ).
 
Vićentijevićevo najnovije delo je u filmski omnibus koji se prikazuje na njegovoj samostalnoj izložbi u Galeriji Magacin u Kraljevića Marka. To je devet kratkih filmova inspirisanih pričama “Stilske vežbe” Remona Kenoa pri čemu su korišćeni prevodi Danila Kiša. Remon Keno, francuski pisac, matematičar i profesor francuske književnosti tvorac je “Stilskih vežbi”, a naš poznat književnik, Danilo Kiš preveo je “Stilske vežbe” načinivši od prevoda svojevrsno umetničko delo poznato već mnogim generacijama.
Filmovi – “Alisa u zemlji povrća”, “Regtajm za jedno dugme”, “Asesorij za damu”, “Zimski goblen”, “Melodrama”, “Dokumentarac”, “Priča o jednom šeširu”, “Šta ja znam” i “Beleška iz mog dnevnika”. – projektuju se u prozračnom objektu u obliku kubusa. U postavci se nalaze i slike, crteži i printovi koji sadrže igre reči i slova variranih kroz forme transponovane ukrštenice, ideograma, kaleidoskopa, monograma, i drugo.
Inspiracije “Stilskim vežbama” u osnovi su interaktivni spletovi između teksta i forme, između  filma, prikazanih eksponata i literalnog.
 
U okviru termina za izložbu umetnik je osmislio program na temu varijacija u oblastima – istorija umetnosti, fotografija, režija i muzika – koje predstavljaju specijalni gosti – Gordana Tatić, Đorđe Odanović, Miroslav Simonović Sima, Vladimir Racković, kao i autor.
 
Cilj izložbe i programa jesu variranja jedne teme i nagoveštaji mnoštva mogućih varijacija – kroz stilove, žanrove, tehnike i interakcije različitih medija, tehnika i koncepcija.

 
Iz kataloga :
 
“Stilske vežbe ne mogu se prevesti nego ponovo napisati” misao je Danila Kiša i jedna je od zahvalnih osnova za razumevanje ideje Remona Kenoa. Rukovođen tim zapažanjem Danilo Kiš je načinio prevod srazmeran delu Kenoa. Ova postavka inspirisana je ostvarenjima i tvorca i prevodioca. U toj mašineriji varijacija uvek je moguće zaustaviti se na izvesnoj granici preko koje nema razloga razvijati delo u novim segmentima, jer logičan je zaključak da se i iza te granice delo nastavlja i da samo sebe pokreće. Želja da se ostvari upravo taj utisak cilj je ove izložbe.”
 
“Suština klupka pod naslovom “Stilske vežbe” je s jedne strane linerani tok variranja teme, dok sa druge, to su maksimalna odstupanja od osnove koja svaku etapu na putu između tih udaljenih krajeva permanentno protkiva. Dok se gledajući niz filmova lako uočava paralela Kenoovoj zamisli, s druge strane razvija se linija variranja koju sačinjavaju nizovi slova i reči transponovanih i do paradoksa naspram “Stilskih vežbi” gde ta osnova postepeno iščezava ustupajući mesto sasvim novoj tematici.”

Komentari