Mihailo Vasiljević: “R. V. najbolje zna”

Izborom, prisvajanjem i izlaganjem fotografija iz porodične zbirke u kontekstu institucionalnog sistema umetnosti Mihailo Vasiljević otvara mogućnost da se fotografija kao medij analizira mnogo šire od usko shvaćenog pojma fotografije kao estetskog fenomena koji se vezuje isključivo za analizu u umetničkim terminima.

 

Izvan potpune identifikacije privatne i lične fotografije sa porodičnom otvara se mogućnost rasplitanja narativa, odnosno, kristalizacije dve životne priče koje ne bi mogle biti ispričane običnom porodičnom fotografijom. Najpre, sam čin specifičnog kustoskog izbora koji sprovodi Mihailo Vasiljević ključan je u ovom poduhvatu i korespondira sa osobinom koja određuje nastanak svake fotografije, a to je izbor koji fotograf čini iz okolnog sveta ili idejnog horizonta, snimajući određenu fotografiju.

Specifična konstelacija fotografija generiše moćno, klizeće polje koje izlazi van domena isključivo činjeničnog, s jedne strane omogućavajući promišljenje istorijskog i socijalnog iskustva a sa druge strane nudeći sredstvo psihološke introspekcije i uspostavljanja tajnovitih veza, što je kapacitet koji leži u osnovi porodičnog fotografskog nesleđa bilo kog čoveka. Aproprijativna praksa koju Mihailo Vasiljević primenjuje kroz izložbu R. V. najbolje zna, se kroz istoriju umetnosti može pratiti daleko u prošlost, dok je u oblasti fotografskih umetničkih praksi uticajna od osamdesetih godina prošlog veka. Dovodeći u pitanje koncepte autorstva, funkcionisanje umetničkog sistema, dvosmislenosti fotografskog medija, ona je omogućila umetnicima da komentarišu i promišljaju različite aspekte kulture i društva kroz shvatanje dela/fotografije ne kao završenog fenomena već kao progresivne vitalne sile putem kontinuirane repeticije i reprezentacije. Takva vitalnost se ogleda i u slučaju predstavljenog poduhvata Mihaila Vasiljevića, naizgled jednostavnim, reproduktivnim i doslovnim postupkom, kao što je i sam fotografski medij kojim ovaj autor operiše, ali bremenitim uvidima i pitanjima koja se granaju i postaju nezanemarljiva u sadašnjim okolnostima. (Iz teksta Maide Gruden)

Mihailo Vasiljević (Beograd, 1981) diplomirao 2005. godine na Katedri za fotografiju, Akademija umetnosti BK, Beograd; master studije Teorije umetnosti i medija završio 2009. godine, Univerzitet umetnosti u Beogradu; Samostalne izložbe: Otac najbolje zna, DKSG, Beograd, 2011; Srpska mitologija, Magacin, Beograd, 2010; Stvorenje, Arget, Beograd, 2006; R fotografije, Fotografska galerija 063, Beograd, 2005; Stanari, Beton hala teatar, Beograd, 2005; Fotografije, SKC, Kragujevac, 2003; Pseudodokument, SKC, Beograd, 2002. Grupne izložbe [izbor]: Symbiosis, BJCEM, Solun, 2011; Foto-dokumenti, Gradska galerija, Požega, 2010; Skup, Nova galerija, Beograd, 2010; Umetnička fotografija, Galerija FTN, Novi Sad, 2009. Od 2009. predavač na Katedri za fotografiju, NOVA akademija umetnosti, Beograd. Od 2011. osnivač i urednik (sa Ivanom Petrovićem) Centra za fotografiju, Beograd.

Radno vreme: utorak-subota od 12:00 do 21:00;  
nedeljom od 12:00 do 18:00; Ponedeljkom Galerija ne radi!

Komentari