Vašu muziku defenišete kao mešavinu rock/brit-pop/yu-punk-rock/indie zvuka. Kako uklapate sve ove žanrove u vaš autorski rad? Postoji li neki autor ili grup koji su bitno uticali na vaše stvaralaštvo?

Matej Emer: „Najbitniji utjecaji su svakako britanska škola rokenrola od 60-ih godina na ovamo. Od modsa, preko punk-rocka clash škole, preko madchestera 90-ih – sve su to soundovi koji nas najviše oblikuju. Volimo taj spoj žestine i emocije. Spoj tvrđih stvari, ali i sporijih ljubavnih, srčanijih. Glazba koju mi slušamo dosta varira, i upravo zato varira i naše stvaralaštvo. Neki bi rekli da mi čak i malo previše variramo, no nama je lijepo i ne kanimo to mjenjati, jer dok bi neki izgorili da im se dogodi bilo kakva promjena u zvuku, nama je svaka pjesma novi izazov, nov put, nova igra. Na kraju priče, S3ngsi ove godine slave deset godina na sceni, što je slažemo se i dovoljno da se bend razvije i promjeni, zar ne?“

S obzirom na to da se postava benda nekoliko puta menjala od kada ste počeli sa radom, da li je to, i u kojoj meri, uticalo na muziku koju svirate? Koliko se vaš zvuk menjao i da li ste ostali dosledni ideji koja vas je okupila na početku?

Matej Emer: „A, jok, nije se ništa mjenjalo. Ako gledaš fotke, onda je tu i tamo otpala kosa, pa izgledamo drugačije, to je istina. S3ngsi su krenuli 2006. godine kao trojac, Čaka-47 na bubnju, Friški na basu i mR gitara. Negdje 2012. godine nam se priključio Franjo na gitari i to je to. Dakle, nije bilo izmjena, već nam se samo priključio još jedan suputnik. Da li je utjecalo? Naravno da je, ali to smo htjeli. Mi smo od 2006. do 2011. godine, kakvih pet godina prašili pure punk-rock i glazbeno i energetski. Nakon tih prvih nekoliko godina krenuli smo dalje, jer nam se nije dalo više nabijat po instrumentima. Htjeli smo nešto složenije, emocionalnije, zaj…cije, zanimljivije i tako je nastao drugi album Costa S3ngsia (2013.) s Franjom. Taman dovoljno prije albuma se pridružio Franjo i obojao album solo gitarom i predivnim vokalima.
Što se tiče ideje na početku, koja bi bila ideja troje klinaca iz Zagreba od šesnaest godina? Pa, naravno, postati najveći bend na svijetu. Kako su godine išle, tako se pokazalo da je situacija na ovim prostorima sve gora i gora, što nije bilo za očekivati neke 2007. godine, recimo. Onda je izgledalo kao da sve ide na bolje. Sad vidimo da smo svjedoci konstruirane destrukcije ovih prostora u službama stranih kraljeva i princeza. Ali srž ideje da sviramo glazbu koja nam se sviđa i da to radimo srčano i da guštamo na sceni, to je ostalo isto i biti će. Kada to nestane, onda ćemo sjest radit roštilj, pijuckati u ’ladovini hladno piće i reć – bilo je dobro.“

Da li biste i sa kim voleli da sarađujete kada je u pitanju regionalna muzička scena?

Matej Emer: „Relacija Stuttgarti ili Artan, Nežni Dalibor, Letu Štuke… Ma, ima sjajnih izvođača, za smisleniji odgovor morali bi malo razmislit.“

Kako izgleda proces stvaranja vaše muzike? Ko piše pesme i komponuje muziku?

Matej Emer: „Na glazbi i tekstu su mR gitara, vokal, Franjo, gitara, vokal, Friški gitara i vokal. Dakle, troje nas je stvaraoca. To nam daje enormnu stvralačku energiju, ali koju treba znati i obuzdati. Songovi nastaju u svim oblicima i svim putevima. Ponekad netko donese već skoro gotovu pjesmu, ponekad je to samo ideja, ponekad u studiju radimo i tako, zaista nema pravila. Ono što znam je da smo skupili u ovih deset godina brdo materijala, i da svaki put kad idemo radit song se iznenadim kuda to može sve otići kada radimo zajedno. Fantastično. To će se najviše osjetiti na sljedećem albumu koji izlazi na jesen.“

Prvi put nastupate u okviru serijala Koncerata na Zidiću, na popularnoj letnjoj sceni ispred Doma omladine Beograda – šta ovaj nastup za vas znači i šta očekujete?

Matej Emer: „Nastup nam znači kao put otvaranja glazbe prema Beogradskoj publici koju smo zadnjih godina nepravedno zapostavili. Tu se radi o jednoj osovini još iz novog vala iz osamdesetih, gdje su bendovi uvijek sjajno surađivali, a publika uživala u međusobnim gostovanjima. Kada bi probudili dvadeset pet posto te energije, radili bi super stvar. Bitan nam je koncert u Beogradu, naravno da je, i kanimo dolaziti svakih nekoliko mjeseci. Što očekujemo? Dakle, nemamo pojma, nismo nikada bili na Zidiću, očekujemo od pet ljudi do sto pedeset pet, tko će znati, iznenadite nas.“

Šta pripremate za publiku, kakav repertoar možemo očekivati na Platou Milana Mladenovića?

Matej Emer: „Publiku će čekati presjek glazbenog stvaralaštva S3ngsa od 2007. godine do danas. Dakle, svirati ćemo prvi album Moderno Trijezan, drugi Costa S3ngsia, ali i nove singlove koji se spremaju za novi album na jesen… Na našim koncertima često zaluta i kaver koji nam se svira u tom trenu da se dodatno izguštamo, tako da tu isto zna biti svega. Rezimirano, srčano i jako.“

Koliko je, po vašem mišljenju, aktivna regionalna autorska muzička scena, koliko su bendovi originalni i kvalitetni? Možete li da izdvojite neki bend sa regionalne scene koji rado slušate i čiji rad posebno poštujete?

Matej Emer: „Scena je jača nego ikad i originalnih izvođača ima više nego ikad. S druge strane, sustav se urušava, medijsko smeće je istisnulo sve vrijedno pažnje, klubovi izdržavaju sve teže i teže radi opće krize i tu nastaje pizd…ija, da mnogi kvalitetni ljudi brzo odustaju, jer s pravom kažu: „Čekaj malo, pa koji će meni ovo ku..ac?“ No, čak pustimo to na stranu, ima super izvođača, ne možemo nabrajat, nekog ćemo zaboravit. :D“

Kako teče rad na novom albumu Lesi se vraća kući i kada slušaoci mogu da ga očekuju? Kakvi su dalj3 planovi benda?

Matej Emer: „Ide fantastično, evo baš smo jučer zaružili u studiju na novom songu Lekcija Br.1. Singlovi Ocean, Da li će te čekati, Samo Solarno su već vani, a album će biti onlajn na jesen. Jako se veselimo ploči, to će sasvim sigurno biti ploča taman između prvog i drugog albuma. Sada pametniji svirački i aranžmanski slažemo ploču i mislimo da će biti jako, jako dobro. Biti će nabijeno emocijom – ali čvrsto, biti će umjereno, eksperimentalno, sa stihovima – ali ne dosadno ili dugačko, biti će kratko – ali ne pre-pop, biti će jako – ali neće biti punkrock. Nekako fino balansira, i jedva čekamo pustit Lesija da se vrati kući. Čitaoci, hvala! Vidimo se! Dođite na Zidić, a kasnije se družimo.“