[INTERVJU] Andrija Daničić, glumac: “Priželjkujem uloge istorijskih ličnosti i super heroja”

Predstava „Upoznaj mog tatu“, rađena po istoimenom delu Alena Ekbjorna, u adaptaciji i režiji Staše Koprivice, nakon uspešno održane premijere 27. marta u Domu omladine Beograda deo je beogradske pozorišne ponude. Sledeće izvođenje zakazano je za 27. maj u 20 časova u Velikoj sali Doma omladine Beograda

U komadu igraju: Nina JankovićAndrija DaničićKatarina Gojković i Andrej Šepetkovski. Andrija Daničić, glumac i muzičar, koji u predstavi tumači lik Grega, ističe da su pozitivne reakcije publike najbolja potvrda da su uspeli da ostvare ono što su želeli. „Nakon premijere, dve reprize i jednog gostovanja, i mi smo se opustili i sada ‘dišemo’ sa publikom, što je za komediju vrlo važno,“ kaže Daničić.

 

Šta te je privuklo ulozi Grega i da li postoji neki segment Gregove ličnosti sa kojim bi mogao da se poistovetiš?

Andrija Daničić:  Moram da priznam da je moja prvobitna zamisao Grega bila malo drugačija od one koju je imala Staša. Međutim, verovao sam joj u potpunosti i prepustio se, što me je dodatno inspirisalo da donosim predloge i razmišljam o Gregu na drugačiji i duhovitiji način. Mislim da je rediteljka, ne samo kod mene, već i kod ostalih kolega izvukla neke privatne elemente na kojima smo gradili likove, što je vrlo zanimljiv i u našem slučaju tačan pristup i prava glumačka podela za ovu predstavu. Nama glumcima je korišćenje ličnih iskustava i emocije koje pamtimo dragoceno u kreiranju uloge.

 

Na ovom projektu okupljena je sjajna ekipa, po fotografijama koje ste objavljivali tokom priprema na Fejsbuk stranici predstave, reklo bi se da ste zaista uživali – kako su izgledale probe?

 Andrija Daničić: Uživali smo, ali je bilo i mnogo napornih proba kada nismo mogli da nađemo adekvatno rešenje za neku scenu i kada nam ništa nije išlo od ruke, što je normalno za svaki kreativni proces. Naravno, pamtimo i one duhovite i inspirativne trenutke, a neke od njih smo i podelili na našoj fejsbuk stranici. Nisu svi ušli u predstavu, što je i prirodno. Ono čega se ja često setim je proba sa kompletnim kostimima, kada nam je naša kostimografkinja Dara donela konačne verzije kostima. Tada je nastao čuveni ples koji su odigrali Šila i Greg, koji se može videti samo onlajn.

 

Zašto bi trebalo pogledati predstavu “Upoznaj mog tatu” i po čemu je ona specifična?

Andrija Daničić: Mislim da je ovaj komad specifičan po tome što se na jedan vrlo duhovit način bavi ozbiljnom večitom temom ljubavnih odnosa u braku i vezi, kao i laganjem partnera. Humorom se skreće pažnja publici na neke stvari sa kojima se većina nas susreće u životu, a „Upoznaj mog tatu“ je dobra prilika da unapred vidi jedan od ishoda i da svako u publici dobro razmisli o svojim postupcima. Svakako i da se dobro zabavi tokom izvođenja.

 

U kojoj ulozi se bolje snalaziš i osećaš, kao filmski i TV ili pozorišni glumac?

Andrija Daničić: Volim i pozorište i film. Drugačije se osećam kada snimam, a drugačije kada glumim u pozorištu. Prija mi i jedno i drugo, pozorište je izazovno na jedan, a film na drugi način. U pozorištu volim što nikada predstava nije ista, energija se razmenjuje sa publikom, i nikada ne znaš kako će biti, iako svakoga puta uradiš sve kako je izrežirano i postavljeno. A kod filma volim kada se “kupi” dubl koji je najbolji i taj trenutak ostane zabeležen zauvek. Često osetim koji će dubl biti kupljen kada odigram scenu.

 

Ko su tvoji glumački uzori?

Andrija Daničić: Od stranih glumaca prija mi senzibilitet Klajva Ovena, Kristijana Bejlija i Itana Houka. Često zamišljam sebe u nekoj od njihovih uloga. Što se domaćih glumaca tiče, volim rad Nebojše Dugalića, sa kojim i glumim u predstavi “Milanković” u Madlenijanumu, potom Nebojše Glogovca i Dragana Mićanovića. Pored predstava, često pratim i njihove intervjue u video ili pisanoj formi, i iz toga može dosta da se nauči i čini mi se da se tu vidi i otkriva njihov pristup prema glumi.

 

Osim što se baviš glumom sviraš saksofon i gitaru u popularnom klupskom bendu MAKAO, kako stižeš da se posvetiš i sviračkoj i glumačkoj karijeri?

Andrija Daničić: Za sada stižem sve. Kada radim na novoj predstavi, preko dana imam probe, a uveče probe sa bendom. Sviramo svakog vikenda, a dešavalo mi se da istog dana imam predstavu i svirku posle predstave, pa čak i dve predstave za jedno veče. Sve je izvodljivo kada čovek zna šta želi. Mada, često se setim one izreke “Pazi šta želiš, možda ti se i ostvari”.

 

Kako izgleda biti mladi glumac u Srbiji danas i kako si počeo da gradiš svoju karijeru? Koja uloga ti je najznačajnija u dosadašnja karijeri i zašto, a koju priželjkuješ?

Andrija Daničić: Teško je biti glumac u Srbiji, a naročito mladi glumac. Mislim da je ključ u tome da imaš što više veština. Prošlo je vreme boema, danas se traže “sportski” tipovi, spremni da u četiri ujutru budu na snimanju, kao da je četiri popodne. Pod dodatnim veštinama mislim i na organizacione sposobnosti. Budući da mi se mnogo svideo komad “Upoznaj mog tatu”, shvatio sam da je jedini način da se to desi da uzmem stvar u svoje ruke. Tako sam se latio produkcije. Iskoristio sam i znanje koje sam stekao u muzičkim školama. Pored toga što paralelno sa glumom aktivno sviram, sviranje saksofona mi je donelo i prvu veću ulogu u Ateljeu 212 u predstavi “Dokle” Milice Piletić u režiji Alise Stojanović. Pre toga sam igrao u mjuziklu Petar Pan u Dječijem pozorištu u Banjaluci, u režiji Juga Radivojevića.

Mislim da mi je u pozorištu najznačajnija bila uloga u predstavi “Milanković” u režiji Aleksandra Nikolića. Tu igram demona koji zajedno sa muzom sprovodi naučnika Milutina Milankovića na onaj svet igrajući likove iz njegovog života. Posle toga je usledio i poziv za prvu glavnu ulogu u predstavi “I konje ubijaju, zar ne?”, takođe u Madlenijanumu.

Od filmskih uloga istakao bih ulogu Jaše Prodanovića u filmu “Šešir profesora Koste Vujića” Zdravka Šotre. Priželjkivao sam da igram istorijske ličnosti, što se i desilo, a i dalje priželjkujem uloge nekih drugih istorijskih ličnosti, kao i super heroja.

 

U kojim predstavama te publika može videti ovih dana?

Andrija Daničić: Možete me gledati u pozorištu i operi Madlenijanum u predstavama “I konje ubijaju, zar ne?”, “Milanković” i mjuziklima “Jadnici” i “Rebeka”. Naravno, i u predstavi “Upoznaj mog tatu” u Domu omladine Beograda.

 

Scenografiju za predstavu “Upoznaj mog tatu” je osmislila Milica Stanković, a kostim Dara Mihajlović. Muziku za predstavu komponovala je Ana Joševski.

Predstava „Upoznaj mog tatu“ realizovana je u saradnji produkcijske kuće Kako vam drago i Doma omladine Beograda, uz podršku Sekretarijata za kulturu i Udruženja dramskih umetnika Srbije.

Cena ulaznice: 600 dinara, u prodaji preko EVENTIM mreže.

Komentari