[INTERVJU] Ana Ćurčin “Forma back to back aktivira i izvođače i publiku”

Večeras sa početkom u 20 časova, u Domu omladine Beograda biće održan treći Americana Night festival. Muzičari će se publici predstaviti u formi back to back, koja podrazumeva da se u isto vreme na sceni nalaze po dva benda koja će naizmenično nastupati i komunicirati sa publikom. Na bini sale Amerikana sviraće Ana Ćurćin & Dukat Stray i The Mothership Orchestra iz Srbije, Irena Žilić iz Hrvatske i grupa Jester’s play iz Bosne i Hercegovine. Cena ulaznice je 700 dinara.

 

 

Ana Ćurčin govori da je njena saradnja sa Dukatom iz benda Stray Dogg započela upravo na Americana Night festivalu 2013. godine. Na poziv Dušana Strajnića bila je jedna od izvođačica na festivalu. Dok je scenu delila sa Stray Dogg-om, dogovor je bio da ona i Dukat urade jednu pesmu zajedno. “Ispostavilo se da smo muzički vrlo bliski i od tog trenutka poželeli dalje da sarađujemo.”, kaže Ana.

Prošle godine ste održali svoju prvu, zajedničku turneju. Kakve su bile reakcije publike?

Ana Ćurčin: Bile su pozitivne i korisne! To nam je oboma bilo dragoceno iskustvo, da putujemo nekoliko nedelja po Evropi i samo sviramo, upoznajemo novu publiku i prostore. Ljudi imaju drugačiji senzbilititet i drugačije slušaju muziku. Mnogo smo naučili iz njihovih reakcija. Negde su imali više strpljenja za našu “melanholiju”, negde manje. I to je bila dobra škola.

 

Na Americana Night– u, bendovi će deliti binu i svirati naizmenično, odnosno sviraće u formi „back to back“, ko je smislio i kako vam se dopada ovaj koncept?

Ana Ćurčin: Da, u svakom trenutku se na bini nalaze dva benda, koja naizmenično daju odgovor jedan drugom. Ovu formu koristimo od prvog Americana Night festivala i pokazala se kao dobar princip koji uvodi sponatnu interakciju i čini i izvođače i publiku aktivnijim nego u klasičnoj formi “blok” nastupa. Mislili smo da je to dobar način da publiku na dinamičan način upoznamo sa bendovima i kantautorima, kroz koncept koji se na našim prostorima nije koristio. I pokazalo se da smo bili u pravu.

 

Vas dvoje ste najbitniji predstavnici amerikana talasa u Beogradu, kako ste se odlučili za baš ovaj žanr i šta on predstavlja za vas?

Ana Ćurčin: Ne bih mogla da kažem da je za mene to bila uopšte odluka u početku. Niti je to sad. Jednostavno, muzika koju sviram tako, zvuči tako. Naravno, što se više time bavim, postajem svesna da je to došlo kao uticaj muzike koju sam slušala ranije. Ali, to je ponovo stvar ukusa i ličnog senzibiliteta. Mislim da mi je potrebno još vremena da jasno definišem kom žanru pripadam i zašto je to tako.

 

Na koji način birate pesme koje ćete obraditi i da li će publika uskoro moći da čuje neke vaše nove kompozicije?

Ana Ćurčin: Što se tiče obrada, misilm da oboje delimo ljubav prema nekim pesmama, pa samim ti odatle nastaju i te obrade. Što se tiče novih stvari – svakako da spremamo nešto novo!

 

 

Komentari