Jedna od ključnih karaktreristika čoveka, koja ga odvaja od drugih nama poznatih živih vrsta, jeste sposobnost da ostvaruje komunikaciju posredstvom jezika i jezičkih iskaza. Katkad se, međutim, čini da uprkos jeziku među ljudima postoji sve manje razumevanja. Savremeni svet često podseća na svagda nedovršen projekat izgranje Vavilonske kule kao univerzalne paradigme nerazumevanja. Na koji način je moguće prevazići smetnje na vezama? U kojoj meri nam savremene lingvističke i filosofske teorije jezika mogu pomoći u umeću komunikacije i boljem međusobnom razumevanju? Na koji način novije teorije književnosti mogu da nam pomognu u čitanju i razumevanju drevnih tekstova, pa i religijskih izvora kojima pripada i Sveto Pismo? Koje su moguće tačke susreta i dijaloga bogoslovsko-religijskog i i filosofsko-lingvističkog dijaloga? Da li je jedan korak ka uspostavljanju dijaloga i napuštanje pretpostavki neophodnosti objektivnosti u naučnim istraživanjima.