Tribina: Panoptikon kao metafora modernog društva

CIKLUS TRIBINA: TEOLOGIJA I ARHITEKTURA

Organizacija: Dom omladine Beograda, Institut za studije kulture i hrišćanstva i Arhitektonski fakultet Univerziteta u Beogradu

Učestvuju: Jovan Čekić i Davor Džalto. Moderator: mr Danijela Marković

Zapadna moderna ne počinje, niti je dominantno obeležena sekularnim narativima, kako se to uobičajno misli, već su dominantnu ulogu odigrali sekularno-religijski narativi na temelju kojih su ponikle neke od najznačajnijih modernih političkih ideja i ideologija. Jedan od veoma važnih ranih političkih filozofa liberalizma – Jeremy Bentham – je pored svojih ideja o utilitarizmu i slobodnom tržištu, poznat i kao popularizator ideje o „Panoptikonu“. Reč je o naročito dizajniranoj zgradi – pre svega zatvora, ali ju je moguće koristiti i u druge svrhe – koja služi za najefikasniji nadzor i „korekciju“ zatvorenika. Ideje koje stoje iza dizajna „Panoptikona“ nisu izolovane. Naprotiv, arhitektonske forme i idejno-ideološki okvir iz koga one u ovom slučaju dolaze, su u velikoj meri refleksija širih sekularno-religijskih narativa koji su odlučujuće oblikovali dominantan tok modernih političkih ideologija i sistema, od liberalno-demokratskog do boljševičkog. Njihove refleksije se mogu pratiti sve do „pametnih zgrada“ i savremenih gradova društva kontrole koji na novi način određuju aktuelne sekularno-religijske narative, uz opasnost pada u tehno-feudalizam.

Ciklus tribina Teologija i arhitektura upoznaje stručnu i širu javnost sa odnosom između sakralnog prostora, njegovih oblika i simboličkog značenja, i religijskih ideja i rituala. Ciklus obuhvata mediteranske i zapadne tradicije, uključujući antičku Grčku i Rim, judaizam, islam, hrišćanstvo, ali i moderne fenomene poput „sekularnih religija“ i njihovih (sekularno) sakralnih prostora, poput nacionalnih memorijala i slobodno-masonskih hramova. Pored upoznavanja sa specifičnostima religijskih ideja, rituala i arhitektonskih oblika u svakoj pojedinačnoj tradiciji, ciklus takođe ima za svrhu ukazivanje na kontinuitete koji postoje između tradicija koje formalno shvatamo kao različite; sveti prostori i njihova simbolika pružaju možda i najupečatljivije svedočanstvo o tim kontinuitetima.

 

Komentari