Milenijalsi, generacija mladih rođenih između 1980-ih i 2000-ih, je prva generacija koja će živeti lošije od svojih roditelja nakon nekoliko decenija unapređenja životnog standarda i radnih šansi. Uprkos obećanjima o slobodi koju je trebalo da donese prevazilaženje tradicionalnih oblika rada, fleksibilno zaposlenje je mladim generacijama najčešće donelo konstantnu jurnjavu za novim poslovima, referencama i kvalifikacijama sa vrlo upitnim životnim šansama.

 

Iako popularni diskurs o navedenoj generaciji neretko mlade prestavlja kao homogenu skupinu, slobodnu da bira kako i za koga će raditi, u stvarnosti se radi o grupi koja je vrlo fragmentisana, kako po pitanju uslova rada, tako i po pitanju životnih šansi. Međutim, ono što ih spaja jeste činjenica da sve veći broj mladih radi u uslovima neizvesnog zaposlenja. Bilo da rade u trafici, na građevini ili kafiću, na brodu, čuvaju decu, drže onlajn engleski stancima, jure prakse, pokreću mikro biznis, frilensuju ili su zaposleni u autsorsovanoj kompaniji  ili u javnom sektoru, raznolikost njihovih karijernih putanja spaja prekarnost.

 

Fragmentacija među mladima često onemogućava njihovo organizovanje u cilju poboljšanja radnih uslova.

Iako se predstavlja kao poželjan obrazac rada koji doprinosi stvaranju dinamičnog i „inovativnog“ radnog okruženja, prekarni (fleksibilni) rad negativno utiče na sigurnost i kontinuitet zaposlenja, kontrolu nad radnim procesom, tempo rada i radno vreme, zaštitu na radnom mestu, pristup socijalnom i zdravstvenom osiguranju, te  visinu nadnice. Privremeni, povremeni rad, rad na nepuno radno vreme, podzaposlenost (rad ispod kvalifikacija), različiti oblici prikrivenog i ilegalnog rada, rad na crno te samozaposlenje postaju dominantni obrasci rada za mlade koji postaju „idealna“ radna snaga, dostupna i spremna na rad u svakom trenutku

 

Kako preokrenuti ovaj trend? Šta je neophodno da bi mladi imali osigurano zdravstveno i penziono? Kako stvoriti više sigurnih i dobrih poslova za mlade koji im omogućavaju da se razvijaju i ujedno doprinose unapređenju šireg društva? Kako talente i veštine mladih staviti u službu javnog interesa a ne privatnog profita? Kako pametno upotrebiti nove tehnologije u cilju unapređenja položaja mladih na tržištu rada? Koje radne aranžmane treba odbraniti, koje napustiti, a koje uspostaviti i pod kojim uslovima da bi se sanirala činjenica da mladi koji izlaze na tržište rada u situaciji kada je ekonomija u krizi imaju velike šanse da celog života budu na lošim radnim pozicijama?