Želja nam je da demokratski segment  mlađe javnosti Zorana Đinđića ne posmatra isklučivo kao prvog demokratski izabranog premijera, velikog reformatora ili državnika na koga je izvršen atentat, već da sagleda filozofa koji je stajao iza političkih promena i reformi u Srbiji, autora koji je svoja najznačajnija dela napisao pre svoje tridesete godine života.

Neobjašnjiva je činjenica da do sada nije bilo kritičke rasprave o filozofskom delu Zorana Đinđića, koje zbog poznatih tragičnih okolnosti nije završeno, niti je po prirodi stvari obimno. Ono obuhvata četiri knjige: “Subjektivnost i nasilje”, “Jesen dijalektike”, “Jugoslavija kao nedovršena država” i “Srbija ni na Istoku ni na Zapadu”.  

Malo se zna da je u našoj sredini verovatno najznačajniju kritiku Marksovih ideja ponudio upravo Zoran Đinđić u knjizi “Jesen dijalektike” čiji je podnaslov “Karl Marks i utemeljenje kritičke teorije društva”. Tema njegove knjige “Subjektivnost i nasilje” je kritika totalitarnog prosvetiteljstva, odnosno kritika nasilja koje je njegova posledica  zalaganja za društvo bez nasilja. U svakom konkretnom liku modernosti ili Moderne postoje različite kritičke prakse, tako da je Đinđićevo osnovno pitanje bilo da li je moguća kritika bez nasilja.