[32. BDžF INTERVJU] Rob Mazurek: “Zvuk ima isceljujuću snagu”
29.10.2016.
Trio Sao Paulo Underground vodi kornetista i kompozitor Rob Mazurek, jedan od najkreativnijih američkih savremenih umetnika – od sredine 90-ih objavio je preko 50 albuma kao lider različitih ansambala, od toga 20-ak samo u poslednjih pet godina. Početkom 2000-ih živeo je u Brazilu, gde je pokrenuo sastav Sao Paulo Underground, predstavljajući mešavinu brazilske tradicije, elektroakustike i savremenog džeza, u društvu brazilskih muzičara, Mauricija Takare i Giljerma Granada. Publici 32. Beogradskog džez festivala ovaj trio predstaviće se večeras od 23:00 u sali Amerikana Doma omladine Beograda.

Sao Paulo Underground oformljen je 2005. godine i predstavlja jedinstvenu mešavinu modernog džeza i elektro-akustike sa nasleđem Brazilskog zvuka. Kako Vi lično definišete muziku SPU?
Rob Mazurek: Naša muzika je rezultat 10 godina posvećenog istraživanja i zajedničkog iskustva koje smo sticali zajednički svirajući širom sveta. Ona je je snažna enegrija i isceljujuća snaga u ovim burnim vremenima. Radost koja proističe iz zvuka.
Novi album Sao Paulo Underground, “Cantos Invisíveis“, objavljen je pre dve nedelje – recite nam nešto više o njemu.
Rob Mazurek: Novi album snimali smo ove godine, usred pustinje, nakon mesec dana turneje po SAD. Skrivene tajne i spiritualnost, među avetinjskim zvucima i brzacima.
Vaš bend okuplja tri različite umetničke ličnosti – koliko su kreativni proces i razmena ideja teški?
Rob Mazurek: Sviramo i stvaramo zajedno već 10 godina. Zajednički rad je sada poput toka reke. Poštujemo stavove i mišljenja koje svako od nas ima, a koji su često isti. Uvek nam je prijatno kada stvaramo i uvek pronalazimo nešto novo i interesantno.
Kako biste opisali razliku između bendova Chicago Underground i Sao Paulo Underground?
Rob Mazurek: Sa Chad Taylorom sviram već 20 godina. Sa Mauriciom i Guilhermeom već 10. Šaljemo slušaocima zvučno blaženstvo, da u njemu uživaju, iz sličnih i različitih perspektiva, koje su jednako snažne.
Jedan ste od najkreativnijih savremenih američkih muzičara – kako doživljavate aktuelnu scenu u SAD?
Rob Mazurek: Mnogo je interesantne muzike. Pomalo je ludo i teško ispratiti sve, jer jedva imam dovoljno vremena da stvaram u okviru sopstvenih projekata. Samo u Čikagu ima 10 mesta na kojima se stalno svira veoma interesantna muzika. Mislim da scena sveta.
Od polovine 90-ih godina prošlog veka objavili ste preko 50 albuma u okviru različitih muzičkih projekata. Kako danas, sa ove vremenske distance, gledate na svoju dosadašnju karijeru – šta su najveći dometi, koje projekte doživljavate najličnije iz perspective intimnog osećaja i doživljaja muzike?
Rob Mazurek: Svaram jer je to ono što umem da radim. Uvek je sve u zvuku. Stvaram muziku da bih je stvarao. Kreiram umetničko delo zarad njega. Ako počnete da razmišljate o novcu ili drugim aspektima, muzika umire. Više ništa nije isto. Svi moji projekti su mi jednako važni. Snaga zvuka i ljubav koje odašiljem ka ljudima.
Slogan ovogodišnjeg Beogradskog džez festivala je „Planeta Džez“ – da li mislite da je džez danas na globalnom nivou univerzalni jezik ili postoje razlike? Kako vidite i osećate džez u 21. veku?
Rob Mazurek: Planeta Džez – to je prelepo. Planeta duboke zvučne energije pomaže boljem razumevanju kako bi dobro i časno trebalo živeti život. Pored svih užasnih stvari kojim nas mediji i politika zasipaju, treba ostati usredsređen i pronaći put kroz sve te gluposti oko nas. Zvuk ima isceljujuću snagu. Jeste univerzalan jezik, zasigurno.
Šta znate o Beogradu i Srbiji, da li ste upoznati sa stvaralaštvom nekih naših muzičara.
Rob Mazurek: Znam za neke muzičare iz vase zemlje, ali se veoma radujem prilici da saznam još više i da osetim život u Beogradu.
Kakav program pripremate za publiku 32. Beogradskog džez festival?
Rob Mazurek: Sviraćemo kompozicije sa albuma “Tres Cabecas Loucuras” i “Cantos Invisíveis”. Pesme i lepota haosa koji kreiraju instrumenti, glas i mašine.