Kustoska izložbe Miriam Durango: “More kojim svi plovimo”

Kustos izložbe: Miriam Durango, kustoskinja umetničke organizacije Circulo de Bellas Artes de Tenerife
Umetnici iz Španije: Abel Herrera, duo Oscar Hernandez i Beatriz Lecuona, Alby Alamo, Claudio Marrero i German Paez. Umetnici iz Srbije koje je odabrao Dom omladine Beograda: Aleksandar Dimitrijević, Svetlana Knežević i Sanja Latinović
Izložbu su podržali organizacija Septenio i Vlada Kanarskih Ostrva.

Izložba traje do 31. decembra 2010. godine.
Izložba iz redovnog programa Galerije DOB koja se zbog rekonstrukcije Doma omladine održava u   Galeriji Progres

 
Radno vreme izložbe: radnim danima od 10:00 do 21:00; subotom od 10:00 do 16:00, nedeljom galerija ne radi

“MORE KOJIM SVI PLOVIMO”
assets/Uploads/Sanja-Latinovic.jpgČitava planeta jedinstvena je publika za mnoštvo informacija koje novim načinima “plove” do nas. Masovna kultura, smatra se, preko dostupnih medija integrisaće planetu u celovit sistem. Ipak, mediji ne moraju ljude samo da svode na isti model, oni mogu i da ih povezuju.

Sama ideja globalizacije ukazuje nam na dimenziju koja podrazumeva izvesnu uniformnost, ali bilo bi pogrešno ako bi smo čitav univerzum kulture posmatrali na isti način. Ne postoji globalna kultura i nikad je neće ni biti. I to ne zbog homogenizacije no zbog raznovrsnosti. Bolje je razgovarati o određenoj “mondijalizaciji” kulture. Možda najupečatljiviji   element u ovom procesu “mondijalizacije” kulture jeste da određeni kulturni modeli koji su nekada bili izrazito teritorijalno situirani više to nisu, distancirajući se od njihovih nacionalnih ili regionalnih korena postaju nekako “mondijalizovani”.

Osim naše percepcije lokalne nacionalne stvarnosti, postoji još jedna, ona transnacionalna, koja   redefiniše naš sopstveni svet, svet u kome živimo.

Iako je jasno da   je “mondijalizacija” robe, usluga i poruka zaista izvršila veliki kulturni uticaj istovremeno izazvavši   velike transformacije lokalno, ne bi trebalo da tvrdimo da je ovo dovelo do dramatične uniformnosti lokalnih kultura ili da će to u skoroj budućnosti dovesti do pojavljivanja   fenomena   lokalnog sela i nestanka svih posebih identiteta.

assets/Uploads/Habel-Herrera.jpgKultura je najbolji izraz jednog identiteta a naše lokalne kulture sve su više pod uticajem migratornih procesa i ogromnog napretka komunikacionih tehnologija. Otuda je identitet postao više transteritorijalan i hibridan. Ovo ipak ne negira specifičnosti prouzrokovane kombinacijom različitih elemenata unutar kulturnih raznovrsnosti.

Možemo   tvrditi da je kulturna globalizacija zapravo spoj raznih kulturnih identiteta koji prevazilaze kategorije uniformnosti i raznovrsnosti. Uniformnost gledano kroz perspektivu univerzalnosti, sa univerzalističkim principima i
raznovrsnošću, uzima u obzir očuvanje određenih oblika nacionalnog identiteta.

Ovo podrazumeva socijalizaciju univerzalnih kulturnih vrednosti koja se zasnivaju na ukrštanju lokalnog i globalnog, samosvojnim identitetima, njihovoj evoluciji i novoj formi pojavljivanja i hibridizacije koje su karakteristične za društveni napredak.

Nijedna kultura nije jedinstvena i sve kulture su pod uticajem drugih, u isto vreme i svoje sopstvene.  

(Miriam Durango, kustos)

Komentari