[INTERVJU] Jelisaveta Cerovac, umetnica: “Likovni jezik je moje najrelevantnije sredstvo izražavanja”

Izložbeni projekat The Cerovac Experience“ umetnice Jelisavete Cerovac, traje u Galeriji Doma omladine Beograda do 13. jula. Kroz seriju slika i crteža, autorka prikazuje likovni i akademski razvoj posle završenih studija kao i upoznavanje i omaž sopstvenom (zaboravljenom) nasleđu. Nakon što je uzela prezime svoje najstarije žive ženske pretkinje, Cerovac je počela da se bavi pitanjem ženskog nasleđa u svojim delima.

 

Izložba slika i crteža „The Cerovac experience” istražuje pitanje ličnog nasleđa, uticaja književnosti i vizuelnih elemenata iz popularne kulture na Vaš rad. Koja je polazna tačka prilikom promišljanja, pa čak i izgradnje projekta?

Jelisaveta Cerovac: Da bi se određeni motiv uopšte pojavio na mojim radovima, on mora da mi prvenstveno bude estetski i likovno privlačan. Likovni jezik je najrelevantnije sredstvo izražavanja kojim se koristim – ako mi je neki tekst konceptualno i tematski zanimljiv, ali se kompoziciono ne uklapa u samo delo, on se neće naći na radu. Rekla bih da je polazna tačka iz koje je nastao ovaj projekat svakako bila vizuelna fascinacija apsurdom i kičom, kao i tematsko povezivanje takvih elemenata sa mojim intimnim iskustvima.

Foto Stanislav Milojković

Na Vašim slikama i crtežima je uočljiv i spektar različitih tehnika, koje doprinose raznolikosti u čitanju sadržaja. Koliko je intuicija bila važna prilikom stvaranja izloženih radova?

Jelisaveta Cerovac: Svi radovi koji nastanu u mom ateljeu su mešavina prethodnog istraživanja koje bi podrazumevalo proučavanje radova drugih likovnih umetnika, književnih i filmskih ostvarenja i zapažanja koja nastanu u mom svakodnevnom životu, kao i spontanost za vreme samog čina stvaranja. Ne bih sebe okarakterisala kao naročito eksperimentalnu savremenu umetnicu u kontekstu manipulacije sa materijalima – način slikanja je u službi likovnog efekta, ali je činjenica da dozvoljavam sebi određenu slobodu prilikom samog procesa – intuicija je prisutna i veoma relevantna.

Foto Stanislav Milojković

Triptih “Marias” je referenca na Devicu Mariju i njenu pristurnost na različitim mestima na kojima se štampana ikona prodaje (pumpe, prodavnice, tezge, trafike…). Kako ste došli na ideju istraživanja svojevrsnog kiča unutar naše svakodnevice?

Jelisaveta Cerovac: Apsurd i neukus takvih prizora mi je bio neizmerno šarmantan i estetski privlačan, a samim tim je postao i veliki likovni izazov. Smatram da bi neko razumeo kič i loš ukus, mora da ima istančan i paradoksalno veoma dobar ukus, kao i unikatan smisao za humor. Sam značaj Device Marije i načina na koji je ona prikazana na mojim radovima (što je možda nekim posmatračima i uvredljivo) je indivudalan i otvoren za različite interpretacije u koje neću ulaziti. Kič je neizbežan u našoj svakodnevici i fascinacija njime se prenela na moje radove.

Foto Stanislav Milojković

Dominantna figura na Vašim radovima je žensko telo. Kakav odnos gajite prema ovoj prezentaciji i na koji način vidite ulogu žene u današnjem društvu?

Jelisaveta Cerovac: Od početka studija pa do ovog projekta mi je najveća fascinacija bilo žensko telo, kako vizuelno, tako i konceptualno. Međutim, iako sam van stvaralaštva veoma vokalna o društvenim reakcijama i tretiranju ženskog tela i samih žena, ne bih okarakterisala svoje radove kao feminističke. Naravno, svesna sam činjenice da ću kao žena u ovom predominatnom muškom poslu, koja se bavi upravo takvim „ženskim” motivima, uvek biti okarakterisana kao feministička slikarka – ja jesam i slikarka i feministkinja, ali mi je takvo predstavljanje mog ili bio čijeg (ženskog) stvaralaštva banalizacija obe teme. Žensko telo u mojim radovima je jednostavno motiv koji me neizmerno fascinira – to što se moja iskustva, kao žene u savremenom svetu, prelivaju na moje stvaralaštvo je jednostavno neminovna pojava, koja kod muških kolega ne bi bila preispitivana. Smatram da je tematika žene u današnjem društvu mnogo delikatna i kompleksna, naročito u savremenom svetu gde smo svakodnevo svedoci genocida i porasta tradicionalnih i desničarskih ideologija širom planete, da bi uspela da se pojasni ili ispriča u jednom izložbenom projektu. Avaj, ako sam uspela sa ovom izložbom da podstaknem bilo kakvu diskusiju na tu temu, biće mi neizmerno drago.

Komentari