[INTERVJU] Aleksandra Petković, umetnica: ,,Ljudski fokus je sužen na ono što je trenutno i prolazno”
25.03.2016.
Posetioci Galerije Doma omladine Beograda, do 3. aprila imaju priliku da obiđu izložbu umetnice Aleksandre Petković, pod nazivom “Liquid Light”. Ova postavka je specifična jer se sastoji od više elemenata, fokus je na dva velika konkavna ogledala, a učešće posetioca postaje aktivno njegovim kretanjem kroz prostor. O ideji za ovakvu izložbu, njenoj koncepciji i daljim planovima, porazgovarali smo sa ovom mladom, talentovanom umetnicom.

Aleksandra Petković rođena je 1987. godine u Kruševcu. Osnovne i Master studije na vajarskom odseku FLU završila je 2012. godine u klasi prof. Veljka Lalića.
Godine 2015. vodila i uređivala program Ineks galerije gde je juna 2015. imala prvu samostalnu izložbu “Sav univerzum je u tebi”. Učestvovala je na brojnim izložbama i festivalima, a poslednja u nizu njenih aktivnosti je učešće u multimedijalnom projektu VERNAE američkog umetnika Ethana Folka kao autor instalacija i kostima za nekoliko performansa održanih tokom juna i jula 2015. na više različitih lokacija u Beogradu. Njene skulpture nalaze se u kolekcijama u Londonu i Alžiru. Trenutno živi i radi u Beogradu.
Kako je došlo do ideje za ovu izložbu i koliko je vremena bilo potrebno za njenu realizaciju?
Aleksandra Petković: Ideja je počela da se rađa kada sam postavila instalaciju za svoju prvu samostalnu izložbu “Sav univerzum je u tebi” u galeriji Inex filma prošle godine u junu. Postavka je bila specifična, pratio ju je zvuk i video talasa koji se obijaju o stene i sve do trenutka dok nisam projektovala video na samu instalaciju nisam bila sigurna šta će se tačno desiti. U tom trenutku je izgledalo kao da sam dala život nečemu što prevazilazi mene i što me dalje vodi i otkriva neke slojeve za koje nisam ni znala da postoje i to je bio neverovatan osećaj. Ubrzo nakon toga sam radila scenografiju i kostime u Galeriji Doma omladine Beograda za performans u okviru kolaboracije sa američkim umetnikom Ethanom Folkom na projektu VERNAE i koristila materijale kao i na svojoj izložbi u Inex-u, nežne, transparentne folije, paralelno okačene uzduž galerije. Preko njih su išle projekcije dok su se performeri probijali jedno prema drugom i kada sam posmatrala svetlost kako se probija, reflektuje, menja i nestaje na tim folijama postajalo mi je jasnije na čemu ću dalje raditi. Za mene je negde i bitno da je izložba LIQUID LIGHT baš na ovom mestu jer je tu ideja i začeta, a i galerijski prostor savršeno odgovara ovoj vrsti postavke. Bilo je potrebno nekoliko meseci da se ideja jasnije koncipira, uobliči, mada se odnos ogledala, svetlosti i skulptura menjao do samog kraja.
Kako je koncipirana izložba „Liquid light“ i kojim ste se formama služili?
Aleksandra Petković: Instalacija je sastavljena od više elemenata koje zajedno čine jednu kompaktnu, homogenu, harmoničnu celinu. Fokus je na dva velika konkavna ogledala. Jedno je postavljeno na centralnom zidu u dnu galerije, a drugo blizu samog ulaza na podu. Preko prvog ide projekcija sunca u suženom fokusu tako da stvara svetlosnu koronu oko ogledala i ona vibrira, menja se i reflektuje na podu i skulpturama koje su postavljene između njih. Na drugom je uperen jak snop svetlosti koja se odbija od njega i reflektuje na levom zidu galerije. Tu učešće posetioca postaje aktivno jer njegovim kretanjem kroz prostor on može da upravlja svetlom koje se rasipa po prostoru i odbija od konkavnih ogledala do konveksne reflektujuće vijugave skulpture postavljene između njih. Forma koja dominira je krug kao najsavršeniji i najrasprostranjeniji među oblicima pomoću koga opisujemo stvarno i duhovno mesto na kome se nalazimo i veza je svesnog i nesvesnog u čoveku. Tako je i bela skulptura na izložbi izgrađena od prstenova koji idu od najvećeg ka najmanjem i od najmanjeg ka najvećem i predstavlja tu sponu.
Na koji način Vaša instalacija prikazuje različite verzije stvarnosti? Koja razmišljanja ona treba da podstakne kod posetioca?
Aleksandra Petković: Instalacija i njeni elementi, same forme skulptura i zvuk koji je prati, zvuk sunčevih talasa je jako asocijativan, kao i sam naziv izložbe. Fokus je na ogledalu koje je na najudaljenijoj tački galerije preko koga ide projekcija sunca i ispod koga je rasut žuti pigment i ono predstavlja ono vidljivo, čulno, fizičko, materijalno,onu svetlost koja daje život na zemlji i bez koje život ne bi bio moguć. To je onaj prvi nivo percepcije pomoću koje upoznajemo svet koji nas okružuje u svom njegovom pojavnom obliku. Drugo ogledalo, iako postavljeno blizu samog ulaza u prostor nije toliko upadljivo jer predstavlja onu drugu, nevidljivu, duhovnu ravan. Ta svetlost je eterična i ona se doživljava. Kada se svetlost odbija sa jednog, preko zida na drugo, javlja se njena distorzija, ali se ipak preklapa. U tom smislu se prvi i drugi krug preklapaju, umreženi su, nerazdvojivi. Materijalna i nematerijalna stvarnost funkcionišu zajedno, a pitanje je koliko možemo ili koliko smo sposobni da ih doživljavamo zajedno. Danas je čovek opterećen velikom količinom informacija i fokus mu je sužen na ono što je trenutno i prolazno, kao i naš život uostalom, a bitno je prepoznati nagoveštaj onoga što se krije iza.
Predstavite nam svoje dosadašnje umetničko stvaralaštvo.
Aleksandra Petković: Završila sam osnovne i master studije na vajarskom odseku na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu u klasi Prof. Veljka Lalića 2012. godine i još na master studijama sam krenula da radim na skulpturama i instalacijama većeg formata koje su bile sastavljene od multipliciranih elemenata. Ima nečeg jako meditativnog i kontemplativnog u tome. Upoznavanjem jednom malog elementa koji se dosta puta ponavlja i gradi jednu impozantnu strukturu vodi negde do shvatanja suštine celine i odnosa mikro i makro svetova. Tada je počelo da mi postaje neverovatno zanimljivo kako se forme, iako statične, zbog komleksnosti svoje strukture, mogu igrati da percepcijom posmatrača i stvarati utisak kretanja i vibriranja. Tako su postajale žive, nezavisne i mogle da imaju jaku interakciju sa njim. Prvi put sam eksperimentisala sa svetlom kada sam napravila jednu kinetičku skulpturu koja se u prstenovima širila na gore i bila sastavljena od otvorenih i zatvorenih portala. Mehanizam je preko foto senzora reagovao na posmatrača i njegovo prisustvo i tada bi krenula da se rotira, propuštajući svetlost kroz otvorene portale. Moj dalji rad je postepeno sazrevao i išao ka minimalizmu, svođenju elemenata, a više ka samoj ideji. Tako je došlo i do izložbe „Sav univerzum je u tebi“ u galeriji Inex filma i ono što je proisteklo iz nje, odnosno izložba LIQUID LIGHT.
Koje su Vam ideje trenutno u fokusu interesovanja i da li planirate neke nove izložbe u narednom periodu?
Aleksandra Petković: Svetlost je i dalje u fokusu mog interesovanja i verujem da će još dugo biti jer je tečna, živa, promenljiva, svuda prisutna, a negde neuhvatljiva. Ima tu još dosta da se otkrije i sazna, ovo je samo početak. Što se tiče planova za nove izložbe, oni svakako postoje i vezani su za inostranstvo od sledeće godine.