Tribina: FILMSKI SERIJALI PROTIV TELEVIZIJSKIH SERIJALA

Ciklus tribina: TV SERIJE I SERIJALI

Govori: dr Aleksandra Milovanović, autorka ciklusa
Gosti: Stefan Arsenijević i Milan Konjević

Industrija zabave u borbi da osvoji pažnju publike za sve svoje proizvode oslanja se na serijsku logiku, odnosno logiku novih nastavaka iste priče koja podrazumeva da će se pojaviti nastavak koji je interesantniji, inovativniji i zabavniji od svih prethodnih, zbog čega će publika morati da ga vidi. U savremenoj industriji zabave više se ne piše jedna priča (sa ograničenim brojem likova i zapleta) za nekoliko nastavaka (filmskih serijala ili televizijskih serija), već se sada kroz procese transmedijalnosti i krosmedijalnosti konstruišu narativni svetovi (world-building) koji sadrže veliki broj likova, umnožene i proširene narativne linije i zaplete koji se šire u velikom broju nastavaka priče i u više različitih medija istovremeno.

Na primer, u franšizi Gospodar prstenova (The Lord of the Rings) priča se širi kroz knjige, filmski serijal, video-igre, de-ve-de kolekciju, muzičke diskove, veliki broj internet sajtova, itd. Ne postoji samo jedan izvor iz kojeg se mogu dobiti sve informacije potrebne da se shvati narativni svet Gospodara prstenova (narrative universe of The Lord of the Rings). Ipak, nijedna franšiza do sada nije uspela da se približi franšizi Zvezdanih ratova (Star Wars) u eksploataciji likova, tema i ikonografije. Televizijska industrija u televizijskim serijama i serijalima takođe koriste strategije transmedijalnog pripovedanja, čime se stvaraju uspešne televizijske sage, spin-ofovi ili rimejkovi popularnih serija. Pet televizijskih serijala Zvezdanih staza (Original Star Trek, 1966–69, The Next Generation, 1987–94, Deep Space Nine, 1993–2000, Voyager, 1994–2001, Enterprise, 2001–2005) među najpoznatijim su američkim televizijskim sagama. Zvezdane staze su postale multimedijalna saga koja se sastoji od mnogih međusobno povezanih Star Trek priča na televiziji, filmu, u štampi i na internetu. Različite strategije transmedijalnog pripovedanja počivaju na principima modernosti i isplativosti i usko su povezane sa različitim ekonomskim faktorima. Zbog toga, iako saveremena srpska publika nalazi zadovoljstvo u otkrivanju i praćenju veza između različitih delova priče u globalno popularnim franšizama, njihovo učešće u transmedijalnom pripovedanju u srpskim medijima za sada je veoma ograničeno.

Stefan Arsenijević rođen je u Beogradu 1977. godine. Diplomirao je filmsku i tv režiju na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu, gde sada radi kao docent. Za kratke filmove osvojio preko 30 međunarodnih i domaćih priznanja, uključujući Zlatnog medveda u Berlinu, nagradu Evropske filmske akademije i nominaciju za Oskara. Njegov prvi celovečernji film Ljubav i drugi zločini premijerno je prikazan na Berlinskom festivalu 2008. godine i osvojio je nekoliko međunarodnih nagrada.

Milan Konjević je rođen u Beogradu, pre mnogo godina. Oduvek je želeo da se bavi filmom i stripom, a kada je sa trinaest godina saznao šta radi filmski režiser, shvatio je da je to poziv kojim želi da se bavi. Diplomirao je Filmsku i TV režiju na Fakultetu Dramskih umetnosti u Beogradu 1997. godine. U dva maha je pisao scenarija i uređivao domaće strip-serijale i to 1995./96. serijale “Generacija Tesla”, “Borci Sumraka” i “Romero”, te 2006./07. serijale “Faktor 4” i “Divlja Magija”. Od početka svoje profesionalne karijere na filmu i televiziji, radio je sve od reklama, muzičkih spotova, preko dokumentarnih i kratkih animiranih filmova, do dugometražnih igranih filmova. Pisao je i režirao “Zonu mrtvih”, prvi srpski zombi film, a pisao je i scenario za “Mamulu” AKA “The Nymph“, prvi srpski “Creature Feature“. Autor je nekoliko scenarija koji se trenutno pripremaju za ekranizaciju. Živi u Beogradu sa suprugom i dvoje dece.   

TV SERIJE I SERIJALI današnjice predstavljaju popkulturni fenomen, kako zbog svog nemerljivog auditorijuma, proširenih i ukrštenih medija u kojima se pojavljuju (internet, gejming, mobilne industrije i drugo), tako i zbog hibridizacije, kontaminacije i mutacije poznatih žanrova koju je to izazvalo.

Predavanje Aleksandre Milovanović kao gosta/predavača u  ciklusu POP KULTURA 2012. godine izazvalo je veliku pažnju i dugu debatu. Tako je došlo do inicijative da u 2013. godini ovoj temi posvetimo mini-ciklus, koji sada u 2014. godini nastavljamo. Govoreći o fenomenu serija i serijala, Aleksandra objašnjava: “Televizijski žanrovi su od samog nastanka televizije pod jakim uticajem intermedijalnosti, intertekstualnosti i transtekstulanosti. Njihove konvencije i kodovi nastaju kopiranjem i adaptiranjem iz različitih umetnosti i medija (radija, filma, književnosti, pozorišta, muzike), ali i povratno utiču na te iste umetnosti i medije.”

Dr Aleksandra Milovanović diplomirala je na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu, odsek za Filmsku i televizijsku montažu, magistrirala na temu Filmski prostor van kadra i recepcija filma: teorijski model. Doktorirala je na istom fakultetu na temu Modeli naracije u žanru: filmski žanrovi i žanrovi televizijskih serija. Objavila knjigu Imaginarno polje filmske slike, čitanje i interpretacija (Zadužbina Andrejević, 2011) i ko-autor je Pojmovnika TV serija uz knjigu Televizijske serije (Klio, 2013). Članica je Evropske mreže za studije filma i medija (NECS). Radi kao istraživačica na projektu Screening Socialism. U okviru programa tribina Doma omladine u Beogradu 2013. i 2014 godine autor i voditelj pet tribina pod zajedničkim naslovom Televizijske serije Objavila je radove Od percepcije ka recepciji filmske slike: estetski i psihološki model (Lipar, 2013), Model naracije u savremenim televizijskim serijama i serijalima (FDU, 2013), Od gledalačke kulture ka kulturi učestvovanja: Konvergencija i komplementarnost savremenih medija (Zbornik međunarodne konferecija Kulture u dijalogu na Filološkom fakultetu Beograd, 2013). Učestvovala je na brojnim domaćim i međunarodnim konferecijama sa radovima kao što su Genre-hybridization and Cross-media Narratives (Srbija, 2011), Blurred Boundaries of Contemporary: Television Series and Serials Four Stages of Development (Portugalija, 2012),  Ekrani – mediji – kultura: Veličina i mobilnost ekrana u savremenoj kulturi i medijima (Srbija, 2013), Serbian Sitcom: Comedy of Mentality and Identity (Rumunija, 2013), Socialist Family Sitcom: Bridging the East/West  Devide in 1970s (Nemačka, 2013), itd.

 

Komentari