Tribina: DRAGAN MARKOVINA “ŠTO JE OSTALO OD JUGOSLAVIJE?”

Ciklus razgovora: STO GODINA OD OSNIVANJA JUGOSLAVIJE
Moderatorka: Ivana Pantelić, Institut za savremenu istoriju/Cejus)
Organizacija: Centar za jugoslovenske studije (Cejus) i Dom omladine Beograda
U okviru Tribinskog programa “Sto godina od osnivanja Jugoslavije” koji tokom čitave 2018. godine realizuju Centar za jugoslovenske studije (Cejus) i Dom omladine Beograd predstaviće se hrvatski istoričar i publicista Dragan Markovina.

O predavaču:

Dragan Markovina (1981, Mostar), hrvatski je istoričar i publicista. Titulu doktora istorije stekao je na Univerzitetu u Zagrebu. Zvanje docenta stekao je na Univerzitetu u Splitu gde je radio do 2014. godine. Živi i radi u Splitu. Jedan je od osnivača i lidera političke stranke Nova ljevica koja u Republici Hrvatskoj postoji od 2016. godine. Autor je većeg broja radova od kojih se posebno izdvajaju monografske studije: Između crvenog i crnog. Split i Mostar u kulturi sjećanja (2014), Tišina poraženog grada (2015), Povijest poraženih (2015), Doba kontrarevolucije (2017).

Pre tri godine Izdavačka kuća MostArt Skripta International iz Beograda objavila je Markovininu knjigu Jugoslavenstvo poslije svega koja je naišla na značajno interesovanje čitalačke publike u Srbiji.

O predavanju Dragana Markovine

“Što je ostalo od Jugoslavije?”

Dragan Markovina će održati  predavanje na temu “Što je ostalo od Jugoslavije?” U mesecu kada se sećamo šestoaprilskog bombardovanja Beograda 1941. godine i napada nacističke Nemačke i njenih saveznika na Jugoslaviju, Markovina će otvoriti brojna pitanja koja se odnose na nasleđe jugoslovenske države kao i odnos post-jugoslovenskih društava prema istom. Problematiku koja će biti razmatrana u okviru predavanja Dragana Markovine a zatim i razgovora sa publikom uvaženi gost Centra za jugoslovenske studije i Doma omladine Beograd definiše na ovaj način:

“Kad danas razmišljamo o stotoj godišnjici utemeljenja jugoslavenske države, savršeno smo svjesni da tu temu promišljamo unutar konteksta koji čitavu tu problematiku ili potpuno odbacuje i negira, ili je falsificira, birajući iz zajedničkog nasljeđa samo ono što mu odgovara. Ideja o nekakvoj nultoj točki s koje ćemo promatrati prošlost i društveno nasljeđe je, neovisno o različitostima motiva, gotovo posve jednaka u svim novonastalim republikama. Posebno kad je riječ o nasljeđu partizanske borbe i socijalističkog razdoblja. Stoga je ključno pitanje danas, možemo li sebi dopustiti da budemo toliko oholi i pomislimo kako je moguće graditi bilo kakvo moderno društvo na način da prešućujemo ono što smo proživjeli i biramo povratak u stanje predmodernosti, unatoč tome što nas tragovi socijalističkog modernizma tako očito okružuju? Na pitanje kad smo konkretno i simbolički najsnažnije odlučili odbaciti tu modernost, mogli bismo odgovoriti: U onom času u kojem smo odlučili da 6. april ne bude samo datum Njemačkog napada na Jugoslaviju, nego i datum napada na Sarajevo i Mostar i ideju zajedničkog življenja”.

 

O ciklusu: “Sto godina od osnivanja Jugoslavije”

Na samom početku filma Pet minuta raja (1959) glavni junak kaže: “Nisam živeo dugo ali sam živeo mnogo”. Reči junaka čuvenog filma izgovorenene šezdeset godina posle nastanka filma, dvadeset šest godina pošto je Arbitražni komitet Evropske zajednice poznat kao Badinterova komisija utvrdio da jugoslovenska država više ne postoji, vraćaju nas na početak odnosno 1. decembar 1918. godine i njeno proglašenje.

Tokom svog, skoro sedam i po decenija dugog postojanja, jugoslovenska država prošla je kroz dva ključna i jasno definisana razdoblja – period postojanja kraljevine i period postojanja socijalističke Jugoslavije. Prolazeći kroz različite faze u svom društvenom, političkom i kulturnom razvoju (i kao kraljevina i kao socijalistička republika), baštineći tragično iskustvo Drugog svetskog rata i okupacije zemlje, jugoslovenska država je predstavljala značajan okvir za odrastanje brojnih generacija čiji se predstavnici i dan danas na vrlo različite načine referiraju na iskustvo života u „ovoj“ ili „onoj“ Jugoslaviji.

Brojne „žive“ rasprave koje se vode o pitanjima vezanim za postojanje jugoslovenske države, njen raspad i nasleđe, kako u okvirima naučne zajednice tako i u okviru šire javnosti, medijima, koji više nego ikada ranije igraju značajnu ulogu u procesu konstruisanja sećanja na Jugoslaviju i njene simbole, na prostoru svih država naslednica Jugoslavije pa i u Republici Srbiji, ukazuju na potrebu da se sto godina od njenog nastanka govori i polemiše o Jugoslaviji.

Centar za jugoslovenske studije i Dom omladine, Beograd organizovaće tokom 2018. godine tribinu pod nazivom „Sto godina od osnivanja Jugoslavije“. Na tribini koja će se realizovati kroz niz razgovora ali i predavanja na teme koje zadiru u pitanja politike i prakse života u jugoslovenskoj državi i „posle nje“ (identitet, praznike, simbole, obrazovnu politiku, kulturnu politiku, umetničko stvaralaštvo, mapiranje javnog prostora, popularnu kulturu, raspad Jugoslavije, sećanje na Jugoslaviju, jugoslovensko nasleđe) predstaviće se brojni istraživači i istraživačice različitih fenomena koji se vezuju za postojanje i raspad jugoslovenske države.

Tribina koja će biti realizovana u periodu od februara do decembra meseca 2018. godine otvoriće se raspravom o identitetu tj. ideološkim obrascima i mehanizmima konstruisanja jugoslovenskog identiteta. Učesnici i učesnice tribine pokušaće da kroz analizu politike „privođenja“ građana ideologiji ali i državi, pokažu na koji su se način „stvarali“ Jugosloveni. Pored procesa izgradnje nacionalnih odnosno nadnacionalnog identiteta u fokusu elaborata učesnika i učesnica tribine biće i mariginalne društvene grupe (žene, deca, LGBT populacija) čija afirmacija u period postojanja, pre svega socijalističke Jugoslavije, ukazuje na dinamiku modernizacijskih procesa u jugoslovenskom društvu u periodu posle okončanja Drugog svetskog rata. Značajan segment tribine biće posvećen analizi praznika i simbola kao i njihovom mestu u procesu kohezije Jugoslovena bez obzira na njihovo socijalno poreklo, nacionalnu pripadnost, pol, uzrast. Nekoliko segmenata tribine biće posvećeno analzi umetničkih praksi u jugoslovenskoj državi sa posebnim osvrtom na umetničke pokrete bez kojih se ne mogu razumeti integrativni ali ni dezintegrativni procesi koji su doveli do kraja Jugoslavije. Na samom kraju, poslednja tri segmenta tribine biće posvećena politikama i praksama koje su proizašle iz raspada jugoslovenske države 1992. godine. Učesnici i učesnice tribine pokušaće da kroz analizu praksi, koje nisu zaobišle ni jedno postsocijalističko društvo pa ni nacionalne države koje su nastale na prostoru bivše Jugoslavije, kao što su: redefinisanje javnog prostora, promenu odnosa prema antifašističkom nasleđu i nasleđu Drugog svetskog rata, viđenje Jugoslavije i Jugoslovena kroz nove muzejske postavke ukažu na sećanje na Jugoslaviju kao na jedno od najdinamičnijih polja istraživanja u procesu sagledavanja kako „daleke prošlosti“ tako i aktuelne stvarnosti.

Namera ove tribine je da otvori „živu“ diskusiju i uspostavi dijalog između „profesionalnih“ poznavaoca Jugoslavije (iz oblasti istorije, etnologije/antropologije, sociologije, muzikologije, filozofije, teorije književnosti, istorije umetnosti) i šire javnosti, pokazujući dokle se u promišljanju Jugoslavije stiglo, sto godina nakon njenog nastanka.

Komentari