Njene upečatljive i ponekad zastrašujuće scene, u kojima istu stvarnost dele akteri „ovoga“ i „onoga“ sveta, prošlog, sadašnjeg i budućeg vremena, ustvari na originalan način odgovaraju na temeljno pitanje hrišćanskog identiteta unutar dominantnog kulturnog poretka grčko-rimskog sveta. U tom kreativnom poduhvatu ranohrišćanskog duha, motivi Apokalipse su stekli dovoljnu snagu da budu pokretači i obrnutog procesa oblikovanja kulturnog imidža poznijih epoha, zbog čega ova knjiga pripada kulturnom nasleđu koje prevazilazi hrišćanske okvire. Odatle i temeljno pitanje: kako uopšte čitati ovu knjigu i može li ona razgovetno odgovoriti na savremena egzistencijalna pitanja unutar kulturnog poretka globalnih pop-dimenzija?