Konferencija SOCIJALNA PRAVDA: LEVE KRITIČKE PERSPEKTIVE

Centar za politike emancipacije vas poziva na konferenciju „Socijalna pravda: leve kritičke perspektive“ koju organizuje u saradnji sa Fondacijom Roza Luksemburg, Domom omladine Beograda i Institutom za filozofiju i društvenu teoriju. Problemom socijalne pravde bavićemo se kroz pitanja efikasnosti i produktivnosti unutar kapitalističkog načina proizvodnje, privatizacije javne svojine, kritikom aktuelnih ekonomskih politika kao i mogućnosti alternativnih pristupa.

Program konferencije:
12:00 Marica Frangakis (Institut Nikos Pulancas): Prodaja naših javnih dobara – slučaj EU i Grčke
14:30 Christoph Henning (Univerzitet Sent Galen): Produktivnost – osporavani koncept u istoriji političke ekonomije
16:30 Joachim Beker (Bečki univerzitet za biznis i ekonomiju): Restruktuiranje proizvodnje –  opcije za centralnoistočnu i jugoistočnu evropsku periferiju

***
Svaki društveni ugovor određenog socio-ekonomskog sistema implicitno podrazumeva svojstven koncept socijalne pravde definišući uslove za konstruisanje legitimnog društvenog poretka. Društva zasnovana na dominaciji kapitalističkog načina proizvodnje i tržišta kao osnovnog vida regulacije ekonomije oslanjaju se na liberalni koncept socijalne pravde koji imlicira uspeh u tržišnoj utakmici. Stupanje u kapital odnos u kojem se radna snaga prodaje vlasniku kapitala si sa sobom i “pristanak” na navedeni društveni ugovor i sa njim na ovakav koncept socijalne pravde.

Međutim, kako bi se ostvario pristanak neophodan za reprodukciju društvenog sistema, sam društveni ugovor mora sadržati i ideju da će vlasnik radne snage uspeti da osigura materijalnu egzistenciju kroz njenu prodaju na tržištu radne snage, što u kapitalističkim društvima često nije slučaj, posebno u uslovima krize akumulacije kapitala. Ovo nas vodi kontradiktornom konceptu socijalne pravde: dok se sa jedne strane insistira na poštovanju tržišne utakmice čiji krajnji cilj jeste  zadovoljenje interesa kapitala za prisvajanje viška vrednosti i ostvarivanje profita, sa druge strane podrazumeva se i zadovoljenje materijalnih uslova neophodnih za reprodukciju ljudi.
 
U tom smislu radi se o klasnoj borbi u ideološkoj sferi oko dominantnog koncepta socijalne pravde. Iz leve perspektive nužno je osporavanje liberalnog koncepta u cilju ostvarivanja interesa širokih društvenih slojeva i uspostavljanje društva u čijoj će osnovi biti zadovoljenje potreba ljudi i razvoj njihovih potencijala.

Samim tim potrebno je kritički promišljati koncept socijalne pravde kroz klasnu fragmentaciju i socijalnu polarizaciju izraženu u sve većim razlikama u distribuciji prihoda, bogatstva i moći. Dominantni procesi neoliberalnih mera štednje, privatizacije i promene uslova rada u cilju povećanja produktivnosti i ostvarenog viška vrednosti kao nužnu posledicu imaju povećanje nejednakosti na globalnom nivou.

Komentari