[INTERVJU] Stefan Tasić i Luka Tripković, umetnici: “Naši radovi se dopunjuju na bizaran način“

Posetioci Doma omladine Beograda do 21. septembra imaju priliku da posete izložbu “Ljudski faktor”, koja je postavljena u Galeriji ove ustanove kulture. Autori su mladi umetnici Stefan Tasić i Luka Tripković, studenti doktorskih studija na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu. 

Crteži i slike dvojice umetnika su slojevite zagonetke, operativne na više nivoa: njihova dvosmislenost problema, prisutnih u savremenom svetu, može zainteresovati obrazovanog posmatrača, ali i gledaoca koji od umetnosti traži lepotu i perfekciju izvođenja. Kombinacija analognog i digitalnog u ovim radovima pruža uvid u korene društvenih problema sa kojima se i danas susrećemo i jeste svojevrsna kritika svakodnevnice današnjeg društva.

 

Šta vam je bila glavna inspiracija za ovu izložbu i koje su sve teme zastupljene na vašim radovima?

Luka: U pitanju je, pre svega, istraživanje fenomena lepote, sklada i seksualnosti koji se emituju putem masovnih medija i modne industrije.

Stefan: Oduvek me je fascinirala plastičnost društvene svesti i mogućnost da naizgled neupitne i javno proklamovane vrednost preko noći nestanu, i da ustupe mesto raznim atavizmima, potisnutim u najmaračnije kutke evropskog kolektivnog nesvesnog, čija je krajnja, dijabolična, instanca fašizam. Takođe, ne treba zaboraviti ni kolonijalno nasleđe utkano u tkivo savremene Evrope.

 

Vaši radovi povezuju prošlo i sadašnje i ukazuju na korene bitnih društvenih problema, zbog čega?

Luka: Čini se da je, nekako istovremeno, sa krajem ideologija na scenu stupilo i teorijsko i konceptualno bespuće u domenu savremene umetnosti. Na pitanje: “Šta posle post post moderne?” ja sam izabrao odgovor koji podrazumeva bavljenje univerzalnim i svevremenim elementima koji – u manjoj ili većoj meri – provejavaju u vizuelnoj umetnosti od kraja Srednjeg veka pa do danas.

Stefan: Pitanje estetike, ili uže, formula lepote, konceptualno je kompatibilna sa totalitarnim sistemima. Pseudonaučne metode pripisivanja bilo kakvih značenja proizašlih iz nečijih proporcija lica ili tela (frenologija) ili boje kože i sledstveno regulisanja tela to jest njegovog upodobljavanja idealu, ili ,,normalizovanja“, uvek su isključivo političko i ideološko pitanje. Odgovor na pitanje ko je beneficijar tuđeg “normalizovanog” tela čini se da izmiče. Ovi radovi su diskretan pokušaj usmeravanja pogleda.

 

Na koji način ste spojili analogno i digitalno u vašim radovima?

Stefan: Digitalna logika postoji u organizaciji kompozicije i rasporedu ,,u rasteru” određenih variranih motiva. Geometrijska logika je suprotstavljena slobodoručnom crtežu.

Luka: Predlošci koje koristim za pravljenje crteža (koji su preuzeli funkciju skica, krokija) rezultat su kolažiranja digitalnih fotografija, u postmodernističkom maniru. Nasuprot tome, izvođenje se ogleda u korišćenju tradicionalnog postupka crtanja – time sam želeo da postignem izvesnu dijalektičku ravnotežu…

 

Smatrate li da su vaši slični pogledi na današnje društvo doveli do vašeg koautorstva na ovom projektu?

Luka: Svakako. Osim toga što često razmenjujemo mišljenja o stavovima, svetonazorima i suvislosti bavljenja umetnošću, mi i radimo u istom prostoru – tako da svakako postoji značajan međusobni uticaj na nastanak i konceptualno definisanje radova.

Stefan: Paralela u našem radu je pre svega u naizgled nepretencioznom stavu o korišćenju najelementarnijih likovnih sredstava i jezika proizašlog iz klasičnog, mimetičkog reprezentovanja figura i objekata, ali u kontekstu već pomenutih tema.

 

Kakvi su vam dalji planovi za budućnost? Da li možemo očekivati još neku zajedničku izložbu, ili planirate samostalno da izlažete?

Stefan:  Sa obzirom da nam je metod rada sličan, a istom ili sličnom problemu prilazimo sa različitih strana, verovatno neće biti razloga da i u budućnosti ne iskoristimo sinergički efekat.

Luka:   Ovo nam je druga zajednička izložba, a verovatno ćemo do kraja godine imati još jednu u unutrašnjosti, tako da postoji tendencija ka zajedničkom izlaganju – pre svega jer mi se čini da nam se radovi dopunjuju na potpuno bizaran način koji može biti zanimljiv posmatraču, kako u likovnom, tako i u konceptualnom smislu. Moj lični plan je da polako artikulišem opseg interesovanja koji će predstavljati nukleus buduće disertacije, pa ću u skladu sa tim početi rad na sledećem projektu. Kada će to te artikulacije doći, ne znam, ali nadam se – uskoro.

Komentari